Seks sa neznancem

Gotovo svaki puta kada hodam ulicom ovako ženstveno bujna netko mi iz prolazećih automobila trubi. Ponekad ih brojim - ah, tri na tristo metara - pa se potom hvalim sama sebi i kažem da je to dobar prosjek. Nekad bude samo jedan, a ponekad se, pak, kad sam izazovnije odjevena, dogodi da me izlude. I tako, hodam ja jedan dan ulicom, a ono tuuuuu, pa opet tuuuuu, pa još pedeset metara i tuuuu, i tako šest puta za nekih možda pola kilometra. Hodam ja dalje, sada mi već lagano idu na živce, kad iza mene opet dugotrajno tuuuuu. Okrenem se vidno raspižđena i napravim mot glavom u stilu: - Šta je? Koji cazzo trubiš? Tip u crnom BMW-u, savršeno ulaštenom, ceri se kroz vjetrobransko staklo, otvara prozor na elektriku i kaže, onako malo zemljački kao Ante Severini: - Je l’ ti treba prijevoz? Odmjerih ga od glave do koljena i razabrah da bi mogao imati negdje oko tridesetšest do četrdesetak godina. Savršeno pravilne crte lica bile su naglašene velikim tamnim očima i besprijekorno poliranim zubima. Bio je svježe obrijan i pretjerano namirisan. - A, gdje bi ti mene povezao? - upitah ga drskim, odriješitim glasom. A, kod njega osmijeh od uha do uha, pa mi “jebačkim glasom” odgovara: - U mrak! Nasmijah se na tu njegovu izjavu, jer bilo je svega dvanaest sati i nešto sitno minuta, a on mi svojim osmijehom potvrdi da je zadovoljan što sam shvatila njegovu koketnu šalu. - Onda može, ja idem baš u tom smjeru - rekoh uz smijeh, otvorih vrata i sjedoh. PROČITAJ CJELU PRIČU