Zločesta mala sponzoruša

Ljudi moji, kad god čujem Bana kako pjeva «Ča smo na ovom svitu», naježim se poput prestrašenog ježa, a kad to poklopi s onim «Jeste li znali Marčelinu, djevojku iz moje ulice...», automatski uletim u krizu srednjih godina i izgubim se u vlastitom sjećanju, pa mi se pred očima ukaže lice najljepše djevojke koju sam u životu vidio i, naravno, ševio, Barbare. Zvao sam ju Barbika, jer je naprosto bila preslatka, kao ona plavokosa lutkica, koju sam kao klinac uvijek želio imati, a nikad si ju nisam mogao priuštiti... Ma, šalim se, toga u moje vrijeme nije bilo! Mislim, tih raznih igračaka. A to da sam si želio priuštiti Barbaru, to je istina! Zašto priuštiti, pitate se! E pa, zato što si nju mogao imati samo ako si imao bijesni auto i brdo love... PROČITAJ CJELU PRIČU