Anju poznajem tek mjesec dana, otkad dijelimo stan u jednoj manjoj zagrebačkoj četvrti. Viđam ju obično navečer, kad se pojavi sa svojim društvom, koje u njenoj sobi gotovo uvijek ostaje do kasno u noć. Ne smetaju mi ta njihova okupljanja jer je stan stvarno dobro izoliran, pa se buka skoro i ne čuje. Nekoliko puta sam im se pridružila, no, pošto oni imaju neku svoju specifičnu zajedničku spiku shvatila sam kako se ne uklapam baš najbolje.
Jedno jutro me je Anja pozvala u kuhinju da s njom popijem kavu; to je bila prilika da se i malo bolje upoznamo. U sat vremena mi je uspjela ispričati gotovo sve o sebi, a čak je bila i toliko otvorena te mi pokazala fotke na kojima se polurazgolićena ljubaka sa svojom djevojkom. Pravila sam se da mi njena lezbijska sklonost nije nimalo čudna, a ona je bez ustručavanja pričala o Sari, s kojom hoda više od godinu dana. Onako iz znatiželje sam ju upitala ima li mnogo ljubomore u njihovoj vezi, obzirom je Anja prilično slobodna i društvena osoba. Sa smiješkom mi je odgovorila kako je Sara jako povučena cura i da joj često znaju zasmetati njeni prisni razgovori s ostalim prijateljicama, no, veli da imaju povjerenja jedna u drugu.
"Samo sam ju jednom prevarila", povjerila mi se Anja. "No, nikada joj to nisam rekla".
Nisam ju stigla ništa ni pitati, a već je nastavila s otkrivanjem svoje tajne.
"Znaš kako je to na moru! Malo sam previše popila, vrućina i potreba za nečijim dodirom, a Sare nema pored mene. I tako sam završila u nježnom naručju privlačne Dalmatinke, koju nakon toga više nikada nisam ni vidjela."
Pravila sam se da ju razumijem te samo dodala:
"Teško je protiv nagona, zar ne?!"
"Vidiš kak me ti dobro kužiš!", nastavila je u veselom tonu, podragavši me po dlanu.
Odjednom sam postala svjesna svih njenih gesta i riječi. Pomalo sam se pribojavala da me više ne gleda samo kao svoju cimericu, a pomisao kako bih se i ja mogla naći u njenom naručju skroz me zbunila; iako, priznajem, misao mi je uspjela zagolicati maštu. Te iste večeri u njenoj sobi se okupilo mnogobrojno mješovito društvo. Među njima je bila i Sara, prelijepa i skladno građena cura, no odmah sam primijetila kako je mnogo mlađa od svih nas i da joj nikako ne može biti više od dvadeset godina. Samo se smješkala zaljubljeno, promatrajući Anju i naprosto se diveći svakoj njenoj riječi.
>> PROČITAJ CJELU PRIČU
Nema komentara:
Objavi komentar