Rano ujutro ispratila sam roditelje i naravno, vratila se u krevet. Otputovali su na ljetovanje, a ja sam ostala kod kuće planirajući to vrijeme, naravno, iskoristiti za poneki party. Ipak, prvi dan sam provela sama, a i noć sam trebala. Ipak, nisam osoba koja cijeni samoću, pa sam pozvala par prijatelja. Naravno, pošto sam ih zvala u zadnji tren, svi su bili zauzeti. Pomirila sam se sa situacijom, spekla kokice, uskočila u trenirku i ubacila u dvd neki film. Nisam uspjela odgledat ni prvih nekoliko kadrova kad sam začula zvono na vratima. Stisnula sam pauzu i otrčala otvoriti vrata. Na vratima sam ugledala Ivana, jako dobrog prijatelja, sa bocom vina i nešto grickalica.
„nadam se da imaš cole“-rekao je umjesto pozdrava i prošao pored mene u kuću pruživši mi lijepi pogled na svoju guzu. Primijetivši da buljim, izazovno je zanjihao kukovima i nasmijao se:
„pasi pogled, nije ljepota prijelazna“
„ah, da, znam… sva sreća“- uzvratila sam istom mjerom i zaputim se u kuhinju po čaše i colu. Naravno, dok sam se vratila, već mije zaposjeo teritorij-raširio se po kauču koliko je dug i širok. Sjela sam na pod ispred kauča i ponovno pustila film…ionako nismo imali pametnijeg posla. Ali nije on mogao sjediti na miru, ili bi mi stopalom mazio ramena, ili bi sjeo iza mene i igrao se s mojom kosom. I prije smo se tako zafrkavali, u društvu, ali od toga nije bilo ništa više od pukih igrica. Te večeri je bilo nešto drugačije. Večeras se osjećala napetost. Inače bih se već okrenula i nabacila neku šalu, no ne i ovaj put. Ostala sam jediti okrenuta mu leđima, a on je ruke prebacio na moj vrat i počeo me masirati. Oboje smo šutjeli. Maknuo mi je kosu s vrata i poljubio me nježno. Naslonio je bradu na moje rame, osjetila sam bockanje dvodnevnih dlačica i to me dodatno uzbudilo. Oduvijek sam patila za dlakavim muškarcima, naravno, u granicama normale.
„nadam se da imaš cole“-rekao je umjesto pozdrava i prošao pored mene u kuću pruživši mi lijepi pogled na svoju guzu. Primijetivši da buljim, izazovno je zanjihao kukovima i nasmijao se:
„pasi pogled, nije ljepota prijelazna“
„ah, da, znam… sva sreća“- uzvratila sam istom mjerom i zaputim se u kuhinju po čaše i colu. Naravno, dok sam se vratila, već mije zaposjeo teritorij-raširio se po kauču koliko je dug i širok. Sjela sam na pod ispred kauča i ponovno pustila film…ionako nismo imali pametnijeg posla. Ali nije on mogao sjediti na miru, ili bi mi stopalom mazio ramena, ili bi sjeo iza mene i igrao se s mojom kosom. I prije smo se tako zafrkavali, u društvu, ali od toga nije bilo ništa više od pukih igrica. Te večeri je bilo nešto drugačije. Večeras se osjećala napetost. Inače bih se već okrenula i nabacila neku šalu, no ne i ovaj put. Ostala sam jediti okrenuta mu leđima, a on je ruke prebacio na moj vrat i počeo me masirati. Oboje smo šutjeli. Maknuo mi je kosu s vrata i poljubio me nježno. Naslonio je bradu na moje rame, osjetila sam bockanje dvodnevnih dlačica i to me dodatno uzbudilo. Oduvijek sam patila za dlakavim muškarcima, naravno, u granicama normale.
„smeta ti“-upitao je, vjerojatno se uplašivši moje neuobičajene ukočenosti. Svi su navikli da sam vesela i opuštena, spremna za akciju.
Nema komentara:
Objavi komentar