Kišno jutro, 7 sati i još je subota, budilica zvoni, moram na posao. nije problem, već sam naviknut ali loše vrijeme me totalno deprimira. Jedino što me diže je ono što se diže. Međutim, nakon nekoliko minuta, potpuno se budim i shvaćam da moram na posao. Nemam vremena ni za to.Oblačim se i ne mogu se smiriti jer stalno razmišljam o jednoj kolegici koja sjedi nasuprot mene u kancelariji.
PROČITAJ CJELU PRIČU
Nema komentara:
Objavi komentar